Naš najpoznatiji sugrađanin, Josip Štolcer Slavenski, čije ime Pjevački zbor iz Čakovca s ponosom nosi od 1982. godine, rođen je 11.lipnja 1896. u Čakovcu, a umro 30. studenog 1955. u Beogradu.
Mladi pekarski kalfa ponesen glazbenom nadarenošću već je 1912. godine krenuo put najznačajnijih europskih glazbenih destinacija, te se tako dokazivao u Budimpešti (1913.), Zagrebu (1920.), u Pragu (1929.), u Beogradu (1924.-1926.), u Parizu (1925.-1926.), na kom putu je sustavno stjecao i svjetsku slavu.
Osigurao ju je brojnim djelima,osobito instrumentalnim, primjerice Sonatom za glasovir (1924.), Gudačkim kvartetom br.2 (1928.), Nokturnom (1916.-1920.), a njegova je Balkanofonija (1927.) u izvođenju glasovitog Berlinskog simfonijskog orkestra, doslovce obišla cijeli svijet. Što se vokalnih skladbi tiče u red svjetski najpoznatijih ubrajaju se: Pjesme moje majke (1916.-1920.-1940.), Voda zvira iz kamena (1916.), Romarska popevka (1922.).
U čast Slavenskom i njegovom djelu u Hrvatskoj je 1970. godine osnovana «Vjesnikova» godišnja nagrada za glazbu «JOSIP ŠTOLCER SLAVENSKI», a 1974. godine je u Čakovcu Štolcerovom rodnom gradu započela u svjetskim okvirima poznata glazbena manifestacija «Majski muzički memorijal» J.Š.Slavenski.
Josip Štolcer Slavenski prvi je čakovečki velikan čija bista krasi Aleju velikana u Privoju Zrinskih u Čakovcu.